Pčelinji proizvodi kroz historiju

U Egiptu, u kojem je započela historija organiziranog pčelarstva. med je bio vrlo skupocjen i cijenjen, i to ne samo kao vrijedna namirnica i sredstvo za zaslađivanje svih vrsta jela, već se koristio i u religijske svrhe. 

Pčele i med imale su važnu, posebnu i mistifikovanu
ulogu. Tako je među znakovima hijeroglifskog pisma bio i lik pčele koji je predstavljao simbol faraona, kraljevstva i kraljevskog porijekla. Sačuvani su amblemi Gornjeg i Donjeg Egipta. Prvi je "lotosov cvijet", a drugi "pčela"!

Izražavajuži svoju pokornost i odanost faraonu, Egipćani su u pismenim molbama crtali pčelu kao znak svoje privrženosti i poniznosti. Jedan papirus iz 1900. godine prije nove ere, bilježi da je u Srednjem Egiptu pčelarstvo bilo popularno, a zidne slike u hramovima i grobnicama oslikavaju proces kako se nekad dolazilo do dragocjenog meda. 

Slike iz Abukira, koje datiraju iz 2.500. godine stare ere, svjedoče da se još u to vreme u Zemlji faraona med koristio u ishrani, medicini, kozmetici, magijskim i religijskim ceremonijama.

Poklon bogovima

Pčela se našla i na mnogim nadgrobnim spomenicima, obeliscima i svitcima, pa tako i na pečatu egipatske kraljice Hatšepsut. Smatralo se da med predstavlja suze najvećeg egipatskog božanstva, boga sunca Ra.

Osim što su se med i kolači pravljeni s medom poklanjali bogovima, med se nalazio i u sredstvu za balzamovanje tijela, a stavljao se i u grobove, gde je umrlima trebao da posluži kao hrana na njihovom putu u zagrobni život.

Med je predstavljao i važno sredstvo plaćanja, pa se, na primer, za posudu meda moglo dobiti magare ili govedo, a za vrijeme vladavine faraona Ramzesa II njime se plaćao i dio poreza. U Egiptu je med bio i sredstvo za postizanje i održavanje ljepote, pa je tako kraljica Kleopatra, izmedu ostalog, u istoriju ušla i zbog svojih kupki od mleka i meda.
U najstarijem sumerskom „Ep o Gilgamešu“ med se pominje kao sastavni deo Eliksira besmrtnosti, a Aristotel za njega kaže da je "destilovana rosa" koja pada sa zvijezda.

I u drugim drevnim kulturama, na primer u Persiji, med se, osim za hranu i liječenje, koristio kao dar bogovima i kao sredstvo plaćanja. Uz to, Asirci su ga koristili i kao oružje. Bacali bi košnice pune pčela među neprijateljsku vojsku, izazivajući na taj način paniku u protivničkim redovima.

Antička Grčka i Rim

Prvi slikovni zapisi na kojima su prizori sakupljanja meda, sačuvani su u pećinama u Španiji, a potiču iz 7000. godine prije Hrista.

I u antičkoj Grčkoj med je bio na cijeni. Spadao je među vrlo važne namirnice od kojih su se pravila mnoga, posebno slatka jela, pa tako i medenjaci koji su se pekli i u čast bogova, jer su med i pčele imale važnu ulogu u grčkoj mitologiji. Pčele su važile kao glasnici bogova i ptice muza, a med kao hrana bogova i izvor znanja, rječitosti i pjesništva. I u Grčkoj se med polagao u grob kao simbol vječnog života, i darovao se bogovima i duhovima mrtvih.

U Grčkoj je med važio kao vrlo hranjiva namirnica i važno sredstvo za uklanjanje mnogih zdravstvenih poteškoća i bolesti. Filozof i ljekar Hipokrat smatrao je da su med, voda i vazduh ljekovita sredstva za sve tegobe. Zbog toga se med preporučivao za skidanje temperature, za zarastanje razlicitih ozljeda ili liječenje gnojnih rana.

Prva stručna knjiga

Med je važio i kao sredstvo za njegu i postizanje ljepote te vraćanje energije, pa su se učesnici olimpijskih igara osvježavali medom koji je bio razrijeđen vodom. Grci su ušli u istoriju kao prvi koji su se i teoretski počeli baviti pčelama i pčelarstvom, pa je tako filozof Aristotel autor prve stručne knjige o uzgoju pčela.

Pčelarstvo je bilo rašireno i u antičkom RImu, u kojem je postojalo i zanimanje ''uzgajivač pčela'', koji je bio zadužen za njihov uzgoj.
I Rimljani su med darivali bogovima i stavljali ga u grobove. Uzgoj i proučavanje pčela u starom Rimu smatralo se dijelom općeg obrazovanja i kulture, pa su se pčelama bavili ne samo prirodnjaci, na primer Plinius, nego i mnogi slavni pjesnici i historičari, poput Vergila i Ovida.

U Rimu je proizvodnja meda donosila znatan profit pa je pčelarstvo bilo toliko rašireno da nije postojao posjed koji nije imao barem jedan pčelinjak. Kao i u staroj Grčkoj, i u Rimu je med važio kao univerzalno sredstvo za liječenje, a preporučivao se i kao afrodizijak i koristio protiv depresije.

Srednji vijek

Med je bio cijenjen i u srednjem vijeku, pa je i kod starih Germana važio kao hrana bogova, koji su zahvaljujući njemu bili mudri, snažni i besmrtni. Kako na tim prostorima nije bilo uzgoja pčela, med se sakupljao u prirodi, a sakupljači meda, udruženi u cehove, imali su povlašćeni položaj, bili su slobodnjaci i mogli su nositi oružje.

Med je bio rijedak i skupocen, pa se uništavanje košnica ili krađa meda iz obilježenih košnica kažnjavalo na primer odsjecanjem ruke, pa čak i spaljivanjem ili vešanjem za susjedno drvo. Nakon prvih početaka, organizovani uzgoj pčela znatno se razvio i dobio na značaju tek za vrijeme vladavine Karla Velikog.

Pčele su se morale uzgajati na svakom posjedu, a seljaci su danak feudalcima, kralju i crkvi plaćali medom, voskom i pićem od meda, medovinom, koja je bila posebno omiljena u srednjem vijeku. Kao i ranije, med je gotovo cijeli srednji vek služio kao zaslađivač budući da je šećer, koji se u Evropi pojavio tek u kasnom srednjem vijeku, bio rijedak i vrlo skup, pa su ga mogli priuštiti samo najbogatiji slojevi društva.

Iako se svakodnevna upotreba meda u pripremanju hrane bitno smanjila do 17. vijeka, med je kao zaslađivač potpuno istisnut tek u drugoj polovini 19. vijeka masovnom proizvodnjom jeftinijeg i svima dostupnog šećera.