Apiterapija u Rusiji priznata kao grana medicine još 1959. godine

(Foto: http://www.acupression.fr/wp-content/uploads/2017/05/apipuncture.jpg)

U Rusiji postoji desetine klinika koje se bave apiterapijom. Iako mnogi ovaj metod smatraju alternativnom, narodnom medicinom, liječenje pčelama je rusko Ministarstvo zdravlja zvanično priznalo kao granu medicine još 1959. godine.

Već tada su na fakultetima počeli da se pripremaju za rad prvi profesionalni ljekari — apiterapeuti. Stručnjaci tvrde da su pčelinji proizvodi — med, matična mliječ, propolis i pčelinji otrov, koji se uzima u vidu preparata ali i direktnim ubodima pčela u kožu pacijenata, jedno od najmoćnijih oružja protiv mnogih bolesti. Ovo je drevni metod liječenja, ali posljednjih godina doživljava novi talas interesovanja naučnika i ljekara širom sveta.

U Rusiji je još 1894. godine profesor sanktpeterburške akademije šumarstva Lukonski predložio pčelinji otrov (apitoksin) kao sredstvo za liječenje reumatizma i gihta, što se može smatrati početkom te metode u zvaničnoj medicini. Makar u ruskoj. U sovjetsko vreme ta metoda je dobila pravnu osnovu, kada je Akademski savet Ministarstva zdravlja SSSR-a odobrio „Uputstvo za primijenu apiterapije putem pčelinjih uboda“. Sovjetska naučna škola postala je tako izvor mnogih inovacionih ideja u primjeni apiterapije u medicini, a sovjetski akademik Omarov sproveo je 1965. godine naučna istraživanja koja su postavila osnovu za primjenu pčelinjeg otrova.  

Koje bolesti liječi?

Liječenje pčelinjim ubodom tj. otrovom, u praksi se pokazalo djelotvornim kod bolesti zglobova i kičme: artritisa, lumbaga, reumatizma, zatim bronhijalne astme, migrene, varikoznih proširenih vena, tromboze, psorijaze, ekcema i drugih kožnih oboljenja, kod steriliteta i mnogih ginekoloških bolesti, problema sa prostatom (kod muškaraca), multiple skleroze, mnogih neuroloških i kardioloških bolesti… 

U apiterapiji pčela je špric za jednokratnu upotrebu, napunjen jedinstvenim lijekom, koji nema zamjenu po svom ljekovitom potencijalu. Pčelinji otrov je, zapravo, biološki koktel koji sadrži više od 240 supstanci.

On je moćni katalizator za skoro sve fiziološke procese organizma, koji uništava sam izvor bolesti. Pčelinji otrov aktivira centralni i periferni nervni sistem, stimuliše rad srčanog mišića, umanjuje nivo holesterola u krvi i snižava krvni pritisak. Povećava protok krvi u organizmu, širi krvne sudove u mozgu, razređuje krv i jača krvne sudove.

Pčelinji otrov reguliše rad endokrinih žlijezda i nivo hormona… Kratko rečeno, utiče na cijeli organizam i, kako tvrde — iscjeljuje…  

Oprez 

Međutim, liječenje svakim otrovom, u tom smislu i pčelinjim, zahteva oprez. Zato terapiju može da sprovodi samo diplomirani lekar — apiterapeut. Obraćanje narodnim isceliteljima se izričito zabranjuje. 

Preporučljivo je da se ovaj vid terapije sprovodi u specijalizovanim klinikama, pre svega zato što su moguće jake alergijske reakcije, i tada je potrebna brza ljekarska intervencija, u ekstremnim slučajevima čak i reanimacija.

Dobar specijalista liječenje počinje testom tolerancije (prethodno su urađene sve laboratorijske analize i još nekoliko pregleda po preporuci ljekara, kao što je EKG itd).

Činjenica da vas je već ujela pčela i da se ništa nije dogodilo, ovdke ne igra nikakvu ulogu. Kako izgleda test? Doktor uzima jednu pčelu pincetom, i stavlja je na tijelo pacijenta, u predeo nadbubrežne žlezde — na leđima. Posle ujeda doktor uklanja pčelu, a žaoku zadržava u koži 10 sekundi. Efekat pčelinjeg otrova nije vidljiv odmah, već posle šest do osam sati.

Doktor ocjenjuje prvu reakciju. Ukoliko je rezultat u granicama normale, tada se sprovodi drugi test — takođe sa jednom pčelom, ali žaoka ostaje u telu duže vremena. Pod uslovom da je testiranje prošlo uspješno, počinje proces liječenja. 

Kako izgleda terapija

Koliko će ljekar staviti pčela istovremeno, i koliko će trajati terapija ne može se precizno reči. Režim liječenja se određuje individualno. On zavisi i od reakcije organizma na pčelinji otrov, i od ozbiljnosti dijagnoze pacijenta. Od dijagnoze, takođe, zavisi i mjesto lokalizacije ujeda pčela. Na primer, kod osteohondroze (okoštavanja), pčele se „zasađuju“ duž kičme pacijenta, kod artritisa — na bolne zglobove, kod varikoze — na vene nogu itd.

Minimalni tretman liječenja podrazumeva ujede od 56 pčela, a maksimalni do 200 ujeda u ljetnjem periodu (zimi i do 250, zato što su pčele ljeti aktivnije, a zimi su manje aktivne).

Svaki čovek ima individualnu toleranciju na pčelinji ujed. Čak iako je test na toleranciju bio u granicama normale, može se pokazati da on ne trpi ujede više od dvije pčele za jednu seansu. Drugima se, međutim, može povećavati broj ujeda, i oni mogu ići od 35 do 70 po terapiji. Shodno tome, liječenje prvog pacijenta će trajati duže, a drugi će proći maksimalni tretman od 200 ujeda ukupno, za sedam do deset terapija.

Korišctenje 15 do 20 pčela po terapiji uglavnom ne izaziva nikakve komplikacije. Ali više od 100 ujeda na jednoj terapiji može biti smrtonosno.

Da li je bolno? 

Da li je bolno liječenje ujedima pčele? Odgovor je potvrdan — bolno je. Većina ljudi je barem jednom u životu imala neplanirano iskustvo sa apiterapijom, kada ih je ujela pčela. Druga stvar je što se ljudi zbog svog zdravstvenog stanja dobrovoljno podvrgavaju ovom vidu liječenja. Oni su prinuđeni da to čine. U situacijama kada trpe jak bol, na primer, zbog išijasa ili reume, ujed pčele je manje zlo.

Tim prije što poslije liječenja ljudi bukvalno ustaju na noge, i vraćaju se normalnom načinu života, tvrde apiterapeuti. Važno je reći da apiterapija daje brze efekte — bol prolazi već posle nekoliko terapija.

Osim toga, pacijent se vremenom navikava na neprijatan ujed pčela, pa se tijelo opušta a pacijent osjeća samo toplinu. Mnogi ljekari, prije nego što prislone pčelu na kožu, praktikuju i da kockama leda hlade tijelo, što ublažava bol. Apiterapeut pčele, zapravo, stavlja pincetom na akupunkturne tačke. 

Dodatni savjet

Važno je napomenuti da neki pacijenti posle terapije osjećaju slabost i malaksalost, tjelesna temperatura može da poraste, u nekim slučajevima i do 40 stepeni. Zato na terapiju ne bi trebalo ići prijepodne, ukoliko pacijent planira da ide na posao. Poslije ujeda pčela mnogi pacijenti se žale i na svrab i na otoke na mestu ujeda, pa lekari često prepisuju uzimanje homeopatskih preparata na bazi pčelinjeg otrova. Oni pomažu da se ublaže iritacije kože.

Efekat od liječenja pčelama se akumulira. Traje šest mjeseci. Preporučena učestalost sprovođenja lečenja za održavanje postignutog efekta je — dva puta godišnje.

U periodu liječenja ujedima pčela zabranjeno je piti alkohol, jake čajeve i kafe. Ne preporučuju se ni proizvodi i namirnice koje često izazivaju alergijske reakcije: jagode, čokolada, citrusi. Ne smiju se posjećivati saune, i trebalo bi se odreći težih fizičkih aktivnosti. Na terapiju ne bi trebalo ići odmah poslije jela.

Kome se ne preporučuje

Lečenje pčelinjim otrovom se mora sprovoditi isključivo pod nadzorom ljekara. Samoliječenje ubodima pčela ili preparatima od pčelinjeg otrova je nedopustivo i može nanijeti ogromne štete po zdravlje.

Liječenje ujedima pčela se ne preporučuje onima koju su alergični na pčelinji otrov, a obazrivost je preporučljiva i kod onih koji su alergični na sve proizvode od pčela: med, matičnu mleč, propolis itd. Ovim tretmanima ne bi smjele da se podvrgavaju ni trudnice, dojilje, djeca mlađa od 14 godina, teški psihički bolesnici, oboljeli od onkoloških bolesti, tuberkuloze, dijabetesa tipa 1, kao i oni koji boluju od bolesti bubrega i jetre, kao što je hepatitis. Takođe, apiterapiji ne smiju da se podvrgavaju osobe sa teškim infektivnim oboljenjima ili pacijenti sa lošim zgrušavanjem krvi. 

Terapija se ne sprovodi ni kod osoba koje imaju povišenu telesnu temperaturu, koja može biti signal infekcije. Kod pacijenata koje imaju hronične bolesti i kod akutnih stanja terapija se može vršiti samo u remisiji.

Takođe, apiterapiji ne bi smjele ni da se podvrgavaju osobe koje su tek vakcinisane.    

(Izvor:sputniknews.com)